Iskrenost je sposobnost da kažemo ono što mislimo i svoje ponašanje oblikujemo prema vlastitoj unutarnjoj istini. Da bismo to mogli, potrebno je prepoznati vlastite misli i osjećaje, izgraditi osjećaj samopouzdanja. Čak i uz vlastitu unutarnju istinu još ne znači da možemo uvijek biti iskreni – prema sebi i prema drugima…
Prema sebi ćemo biti iskreni ako ne mijenjamo ponašanje i uvjerenja samo zato da bismo bili prihvaćeni. Važno je zadržati iskrenost prema sebi tako što nećemo raditi ništa zbog čega bismo se osjećali loše. Iskrenost prema sebi poštedjet će nas mnogih zabluda i razočaranja.
Odnosi s drugim ljudima stavit će našu iskrenost na kušnju. Točno je da s iskrenošću treba biti oprezan, ali iskrenost neće od nas tražiti da kažemo baš sve što mislimo. Iskrenost znači zaista misliti sve što kažemo. Zato je za iskrenost potrebno i otvoreno srce koje zna primati, davati, opraštati.
Biti iskren prema drugima nije lako jer zahtijeva povjerenje. Biti iskren znači pokazati što nosimo u sebi, a to često mogu biti i slabosti koje nas čine ranjivima. Ako nismo sigurni u sebe, lakše je sakriti se iza neizravnosti, izbjegavanja, laskanja, pa i laži. U pravoj iskrenosti nema zlonamjernosti, nadmoći i koristoljublja.
Ona donosi jasnoću i razumijevanje te time daje podršku. Vjerujemo da će nas druga osoba prihvatiti otvorena srca, bez osuđivanja, i da ćemo biti ispravno shvaćeni u svojoj iskrenosti. Želimo li da drugi budu iskreni prema nama? Iskrenost je dragocjen dar koji možemo dobiti od drugih, no dar koji ima svoju težinu.
Da, želimo je dobiti ako smo sigurni u sebe, ako nam ne trebaju prividi u koje želimo vjerovati i ako u sebi imamo dovoljno snage i autentičnosti. Iskrenost tada postaje kompas koji nas usmjerava prema ispunjenijem životu.
