“Mali Princ” je najpoznatije djelo francuskog pisca i pilota po imenu Antoan de Sent Egziperi. Iako djeluje kao da je za djecu, namjenjeno odraslima. Čitajući otkrivamo dosta o životu, ljepoti prijateljstva, shvatamo da ne treba da se prepustimo svakodnevnoj rutini već da uživamo u svom životu i njegovim svakodnevnim radostima.
Baš zbog toga ljudi rado prepričavaju dijelove koji ih vraćaju u djetinjstvo, vrijeme kada smo bili iskreniji i bezbrižniji.
-Nije htjela da je vidi kako plače. Bila je to vrlo ponosna ruža.
– I uvijek ćete voljeti?
– Ne – reče ruža – jednog dana ću uvenuti i onda će prestati da mi se dive.
– Baš čudno – reče Mali Princ – da si ti moja ruža, ja bih te volio i tada.
Vrijeme koje si uložio oko svoje ruže čini tu ružu tako dragocjenom.
– Šta znači to pripitomiti?
– To je nešto što se davno zaboravilo – reče lisica – to znači uspostaviti veze…
– Uspostaviti veze?
– Naravno – reče lisica – ti si za mene samo mali dječak sličan stotinama hiljada drugih dječaka. I ti mi nisi potreban. A ni ja tebi nisam potrebna. Ja sam za tebe samo lisica slična stotinama hiljada lisica. Ali, ako me pripitomiš, bićemo potrebni jedno drugom. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu.
Vi uopšte ne ličite na moju ružu, vi još ništa ne značite – reče im on – niko vas nije pripitomio i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao što je bila moja lisica. Bila je to obična lisica slična stotinama hiljada drugih. Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja i ona je sada jedinstvena na svijetu.
*
Moram ponijeti dvije, tri gusjenice ako želim upoznati leptira.
Oči su slijepe. Treba tražiti srcem.
– Da – rekoh Malom princu – bilo da je u pitanju kuća, zvjezde ili pustinja, ono što čini njihovu ljepotu nevidljivo je.
Samo djeca znaju što traže.
Govor je izvor svih nesporazuma.
Čovjek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati.
Mnogo je teže suditi sebi samome nego drugima. Ako uspiješ sebi dobro suditi, znači da si pravi mudrac.
Djeca moraju mnogo toga praštati odraslima.
Za sve ljude zvjezde ne znače isto. Za jedne, koji putuju, zvjezde su vodiči. Za druge, one su samo male svjetiljke. Za učenjake, one su problemi. Za mog poslovnog čovjeka one su bile zlato.
Uobraženi ljudi uvijek čuju samo pohvale.
Čovjeku nikad nije po volji, ma gdje bio.
Čovjek je usamljen i među ljudima.
Odrasli su zaista čudni.
