Ovaj poremećaj karakterišu serije prejedanja u kojima osoba unosi velike količine hrane, obično u kratkom vremenskom roku što vodi do granice koja ide sve do fizičkog osjećaja neprijatnosti.
Nakon unošenja hrane u organizam, osoba će najčešće iskusiti osjećanja krivnje i stida, ali za razliku od ponašanja vezanog za bulimiju, neće pribjegavati metodama pročišćavanja organizma.
Dijagnostički kriteriji za kompulsivno prejedanje su:
- Ponavljanje epizoda prejedanja: unošenje količine hrane koja je značajno veća odgovarajućih u nekom vremenskom periodu, na primjer unošenje hrane u roku od sat vremena koju prosječna osoba ne pojede za čitav jedan dan, također kriterij je i osjećaj gubitka kontrole tokom jela, osjećaj gdje se osoba ne može zaustaviti niti odrediti koliko hrane će pojesti;
- Povezanost sa tri ili više karakteristika poput: unošenje hrane je veoma brzo, hranjenje teče sve do osjećaja neprijatnosti, nadutosti, prepunjenosti, iako osoba ne unosi glad – unošenje hrane je opet u velikim količinama, skrivanje od drugih tokom hranjenja, osjećanje odvratnosti prema samom sebi, osjećaj depresivnosti i velikog stepena krivice;
Ponavljanje prejedanja, u prosjeku najmanje jednom sedmično – u periodu od 3 mjeseca;
Jedan dan osobe koja ima poremećaj ishrane koji se naziva kompulsivno prejedanje:
Kao što je iznad već navedeno, osoba se tokom serije prejedanja osjeća krivom i osjeća veliku neprijatnost dok jede u prisustvu drugih. Ne znajući da se radi o poremećaju ishrane, okolina ima običaj nerijetko zapitkivati, zbijati šale i smijati se što osobu sa problemom čini još ranjivijom i čini da se osjeća postiđeno. Iskustva ove vrste dovode do toga da osoba sa problemom postaje još povučenija, te da svoje naredne epizode prejedanja planira u „izolaciji“, kako ponovo ne bi bila predmet ismijavanja drugih. Upravo ove stavke pogoršavaju problem kompulsivnog prejedanja, jer osoba nakon toga postaje izolovana od prijatelja i svakodnevnih aktivnosti. Zbog naglih promjena tejelsne težine, osoba postaje dodatno opterećena i organizam svjesno izlaše nezdravim dijetama, bez kontrole stručnjaka. Sve navedene karakteristike vode ka razvoju niske i pogrešne slike o sebi, niskom samopouzdanju što stvara još bolji teren za narušavanje mentalnog zdravlja ovakve osobe, te samim tim sve više tone u problem.
Posljedice po zdravlje
Posljedice po zdravlje mogu biti krakoročne i dugoročne, što zavisi od dužine trajanja problema. Kratkoročne posljedice podrazumijevaju simptome poput bolova i otok na zglobovima, povišenost krvnog pritiska, problemi sa organima za varenje, opstipaciju, dijareju, hipoglikemiju. Psihičke posljedice kod ovog problema su neizostavne i neke od njih podrazumijevaju: glavobolje – koje su sve češće, depresiju, nesanicu, nagle i česte promjene raspoloženja, težnja za socijalnom izolacijom. Dugoročne posljedice su kombinacije navedenih posljedica, kao i one nove koje su nastale usljed nezdrave ishrane i prekomjerne tjelesne težine.
Kako pomoći nekome ko pati od kompulsivnog prejedanja?
Ako prepoznate da u vašem okruženju neko pokazuje simptome ovog problema, možete mu pomoći na sljedeće načine:
- Ohrabrivanjem! Ohrabrite osobu da potraži stručnu pomoć, jer što duže problem traje, teže ga je riješiti. Upućivanje na nutricionistu i psihoterapeuta, može pomoći osobi da osvijesti svoj problem i preuzme kontrolu nad svojim životom.
- Pozitivnim stavom! Razumljiviji termin za ovu stavku bio bi „neosuđujuči stav“, koji podrazumijeva da morate prihvatiti da se uistinu radi o problemu, te da ukoliko je osoba potražila pomoć, a zatim ponovila epizodu prejedanja, ne smijete je osuđivati. Jedan neuspjeh ne znači da treba odustajati.
- Podrškom! Vrijeđanje i ružne riječi nisu nikoga navele na put pozitivne i trajne zdrave promjene. Osobe koje imaju problem već se dovoljno loše osjećaju same sa sobom, bilo koga vrsta omalovažavanja i zbijanja šale će samo povećati problem.
- Izlažaenjem iz uloge policajca! Pretjerana kontrola, kako količine hrane, tako i tjelesne težine i uopšte navika osobe sa problem, samo stavlja akcenat na problem, na to da je sam problem mnogo veći od te osobe te da ona sama nije u stanju da se s njim izbori.
- Ne obavljanjem tuđeg zadatka! Ako se trudite da tuđi red ispunite vi sami umjesto osobe sa problemom, tačnije ako je psihoterapijski proces već započet i ako je režim ishrane propisan od strane stručnjaka i ako se isti poštuje, ne preuzimajte ulogu dodatnog terapueuta već osobu sa problemom maksimalno podržite u procesu, pružite joj ljubav, razumijevanje i podršku, jer sama činjenica da je osoba potražila pomoću je već jedan učinjen korak naprijed.
