Kako je tekao Vaš razvojni put?
Moj razvojni put je bio dosta raznolik. Od studija koji je bio orijentisan ka informatici na TU Wien gdje sam išao putem da postanem inženjer informatike sam sticajem okolnosti počeo da volontiram u Aiesec-u u Beču gdje sam otkrio afinitete prema organizaciji i preduzetništvu. Upravo to volontiranje me je kasnije dovelo do realizacije čime se u životu želim baviti. Nakon Aiesec-a sam postao član EYP-a (Evropski Omladinski Parlament) gdje sam bio jedan od koordinatora za organizatore širom Evrope. To iskustvo mi je dalo vrlo jasnu sliku šta znači interna organizacija, planiranje i vještine koje dan danas aktivno koristim u svakodnevnom životu. Sve steknute vještine su bile od velike koristi kada sam iz EYP-a prešao da radim u TEDxVienna gdje je profesionalnost i velik nivo pažnje za detalje neophodan. Tokom rada u TEDxVienna sam imao velike sreće imati voditeljicu tima koja se svakom članu individualno posvetila i koja je bila idealan primjer na čemu svako od nas treba da radi. Kroz dvije godine sam nastavio razvijati svoje sposobnosti menadžmenta i organizacije te kritičko razmišljanje i rješavanje problema. Ispod crte sve vještine steknute kroz volontiranje su me dovele do nivoa na kojem sam danas.
Svaki savjet, sugestija i zadatak su rezultirale u razvijanju profesionalnih sposobnosti i mene lično. Nakon osnivanja firme su sve te vještine bile stavljene na test što je bio idealan pokazatelj koliko sam napredovao zadnjih godina i gdje još moram učiti i raditi. Imati svoju firmu je veoma zanimljiva situacija gdje se dnevno dešavaju konfrontacije za realnim problema i apsolutno ništa nije samo teoretski problem već realni koji može ugroziti opstanak iste. Iako možda na prvu zvuči strašno lično smatram da je sve put ličnog razvijanja i savladati problem svojim znanjem i vještinama znači da se trud i rad uvijek isplati.
Kreator ste “PROJECT: Adam” – digitalne poslovne kartice, ujedno prve I jedine na nešem tržištu, možete li nam reći više o ovom projektu?
Priča oko Adama je počela krajem 2019 godine gdje je nastala inicijalna ideja za digitalnu karticu radi mnogobrojnih problema koje smo vidjeli da postoje sa tradicionalnim vizitkama. Stare su, disfunkcionalne, troše preko 1.5 milion stabala godišnje i 85% vizitki se izgubi ili ošteti. Ovo su samo neki od problema koje tradicionalne kartice imaju. Kako cijeli poslovni svijet uvijek teži digitalnim (r)evolucijama smo smatrali da vizitke ne smiju ostati izostavljenje. Tako je Adam nastao.
Adam kao proizvod je digitalna biznis kartica koja omogućava korisnicima da dijele sve svoje poslovne i relevantne podatke preko jedne kartice. Dalje Adam omogućava pohranu podataka drugih osoba gdje se kompletno eliminiše potreba za traženjem upravo one jedne kartice kada nam treba.
Mada Adam pored svega toga predstavlja nesto što mi zovemo opportunity card. Želimo omogućiti svim korisnicima benefite i lakse poslovanje koje bez Adama jednog dana neće biti moguće. Cijeli tim od samog početka radi na širenju partnerske mreže širom Evrope kako bi Adam postala jedna kartica za sve potrebe. Počevsi od benefita korištenja coworking prostora širom svijeta, ulaznica za razne događaje pa do ekskluzivnih benefita unikatne za naše korisnike. Razmjena informacija je samo pocetak.
Adam je namijenjen svim osobama koje žele živiti u digitalnom dobu i uživati u prednostima toga. Mi nemamo ciljanu grupu/nišu za koje je Adam već dajemo korisnicima slobodu da sami otkriju sta im najviše odgovara. Sam proizvod može biti korišten od strane globalnih firmi, lokalnih biznisa, freelancera, i digitalnih nomada. Za svakog korisnika ima barem jedan zanimljiv aspekt. Povezivanje je univerzalno i ne spada ni u jednu kategoriju. Mi želimo da tako ostane.
Danas ste glavni organizator TEDxFerhadija konferencije u Bosni i Hercegovini, za šta ističete da je proizašlo iz Vašeg volonterskog iskustva u Beču, Austriji. Kako ste se odlučili “dovesti” TEDx u našu zemlju i smatrate li da je isti kod nas dovoljno cijenjen?
TED kao koncept mi je oduvijek bio velika fascinacija. Vjerovatno sam dosad pogledao preko 1000 TED Talks na razne teme. Cijela ideja je krenula od toga da sam tokom života u Beču htio pokrenuti TEDx. Nakon detaljnijeg istraživanja sam saznao da već postoji TEDxVienna i da su aktivni već nekoliko godina. Prvi korak nakon toga mi je bio da se prijavim da budem član njihovog tima. Tokom dvije godine rada u TEDxVienna sam imao veliku privilegiju iskusiti iz prve ruke vrijednosti koje TED i TEDx predstavljaju. Prije svega je osjećaj pripadanja negdje. Tim je u tom trenutku brojao 130 članova različitih pozadina, orijentacija, godina i nacionalnosti.
Biti dio nečega toliko velikog i raznolikog je uistinu divno iskustvo koje vjerujem da drugačije ne bih bio u prilici iskusiti. Kada sam preselio nazad u Sarajevo mi je bila želja dovesti TEDx u Sarajevo i kroz naš rad stvarati vrijednosti koje upravo zastupaju gore navedeno iskustvo, osječaj pripadanja negdje. TEDx događaji imaju u fokusu govore ali je puno više od toga.
Moto TEDx-a globalnog je „ideje vrijedne širenja,“ a to nisu samo govori. To je uzbuđenje nakon govora, savjet koji su učesnici čuli, iskustvo koje je govornik podijelio i mnogo više. Vjerujem da je TED i TEDx kod nas dovoljno cijenjen jer direktno vidimo odziv na našim događajima.
Svaku konferenciju koju smo radili u prošlosti smo imali veći odziv učesnika nego što imamo kapaciteta primiti. Dalje nakon događaja u kontinuitetu dobijamo jako pozitivne kritike i anegdote učesnika vezano za dio govora, za neki dio konferencije i slično. Dalje vidimo kroz naše članove tima koji pored svih svojih redovnih obaveza pronalaze vrijeme i želju da grade nešto od značaja za lokalnu zajednicu.
Što je važno spomenuti, TEDx kao format je isključivo volonterske prirode i niko, uključujući mene kao osnivača nema financijsku dobit iz organizacije događaja. Lično smatram da organizacija TEDxFerhadija događaja stavlja Sarajevo i Bosnu na mapu i daje nam mogućnost biti dio jedne globalne konverzacije i širenja ideja.
Na šta ste najponosniji u dosadašnjem životu? Neki životni događaji i/ili projekti?
Iskreno je jako teško odabrati jednu stvar na koju sam najponosniji. Moj život je jako “šaren” i stvari koje radim su veoma nepovezane međusobno. Ponosan sam prije svega na sve osobe koje su bile uz mene zadnjih godina gdje smo gradili stvari zajedno. Jako sam ponosan na svoj tim, kako u firmi tako i za TEDxFerhadija koji su od početka već sa mnom i gdje smo prošli razne uspone i padove. Raditi sa ljudima je često težak zadatak, ali gledajući unazad mi je veliko zadovoljstvo raditi sa sve i jednom osobom. Jedan životni događaj koji će mi uvijek biti velika motivacija u životu jeste prva TEDxVienna konferencija na kojoj sam bio član tima. Nakon više od 6 mjeseci pripreme i rada je došao kraj konverencije i svi članovi tima su pozvani na binu za kraj. Događaj je trajao nešto više od 12 sati gdje smo morali biti uvijek dostupni i raditi iza kulisa kako bi sve teklo u najboljem redu.
Na kraju smo od preko 1.200 učesnika konferencije dobili standing ovation koji je trajao više od 5 minuta. Shvatite važnost toga iz moje perspektive. Nakon 6 mjeseci pripreme događaja, 12 sati rada na dan istog vam preko 1.200 osoba daje standing ovation. To je 1.200 osoba koje ne zanima odakle si, čime se baviš, koji jezik pričaš I u šta vjeruješ. Oni su zahvalni što je nas preko 100 članova tima dalo svoje vrijeme i znanje kako bismo njima omogućili 12 sati konferencije u kojoj su uživali. To je osjećaj pripadanja o kojem pričam.
LIDERSTVO – urođeno ili naučeno?
Liderstvo je koncept koji se u današnje vrijeme dosta često koristi, s tim da je moj stav prema tome malo drugačiji nego drugima. Lično vjerujem da se dosta osoba u Bosni i Hercegovini panično hvata koncepta da budu lideri a zanemaruju korake koji su potrebni da bi se došlo do toga. Lideri se prirodno biraju od strane mase ljudi. Besmisleno je sam sebe prozvati liderom a nemati osnove za to niti zajednicu iza sebe. Svi znamo famoznu sliku “boss vs leader” gdje jedan stoji iza grupe i daje naredbe a drugi stoji ispred i “vuče” zajedno sa njima. Liderstvo je divan koncept koji se treba praktikovati ali ne pod svaku cijenu. Nema ništa loše u tome ako neko nije lider, ali je problem ako se to forsira. Da odgovorim na pitanje, lično vjerujem da je liderstvo stvar koja se nauči jer ima dosta faseta koje ulaze taj termin. Lider prije svega mora voditi primjerom i imati velik nivo znanja i razumijevanja za stvari. Urođen talenan za stvari je odličan ali je na kraju samo to, talenat. Ako se ne radi aktivno na razvijanju ličnih sposobnosti i vrijednosti je talenat besmislen.
Možete li izdvojiti neke savjete za mlade koji odluče ostati na ovim prostorima i pokrenuti svoj biznis?
Prvi savjet je više citat nego savjet: „I do before IQ.“
Odlično je kada je osoba obrazovana, pametna… ali bez rada se ništa ne može postići. Vidim to često u svom okruženju kada prijatelji krenu razgovor da žele da otvore firmu, gdje imaju super ideju za proizvod i na kraju završi samo na tome, priči. Pokrenuti svoj biznis nije mala stvar, toga sam i ja svjestan ali ako ste osoba koja samo priča o stvarima a ništa konkretno ne radi će vas ljudi brzo prestati smatrati ozbiljno. Dalje savjetujem svima da počnu koristiti alate koji su im dostupni. Cijeli svijet živi u Internet eri gdje su informacije, alati i cijeli svijet dostupni jednim klikom. Nikada u historiji nije bilo lakše pokrenuti „nešto svoje“ i u tome uspjeti. Da ide preko noći ne ide, ali je sada lakše nego ikad. Svo znanje svijeta je dostupno odmah. Često to vidim kod svojih klijenata gdje ne koriste besplatne alate koji su dostupni da bi sebi olakšali poslovanje. Lično smatram da dosta ljudi mora postati svjesno šta imaju na raspolaganju i da apsolutno sve moraju početi koristiti ako misle biti uspješni.
Zadnji savjet bi bio vezan za neformalno obrazovanje. Kako gore navedeno mi živimo u eri gdje je sve dostupno online, nebitno sa koje platforme se konzumira sadržaj. Negativna strana te ere jeste što se sve mijenja jako brzo. Nove stvari postaju dostupne i industrijski standard svakih 6 mjeseci. Ja lično nisam nikada vjerovao da ću morati raditi programiranje, grafički dizajn, video editing, prodaju, administraciju, marketing, organizaciju događaja, arhitekturu i savjetovanje sve u jednom. Ali vrijeme mi je pokazalo da moram i sve te stvari sam morao naučiti kako bi ostao konkurentan tj. prilike su to zahtijevale. Moj slučaj možda zvuči kao radikalan primjer ali vjerujte mi ovo je realnost i svi se moramo okrenuti prema što većem nivou obrazovanja i razvijanja svojih poslovnih vještina.
Gdje i kako „vidite“ sebe za 10 godina?
Kako se vidim za 10 godina je vjerovatno najlakše pitanja koje mogu odgovoriti. Vidim se isto kao sada samo sa više pozitivnih stvari iza sebe. Ja sam osoba koja vjeruje u napredak i inovacije, a pogotovo vjerujem da Bosna i Hercegovina i region imaju velikog potencijala da postanu epicentar toga. Za 10 godina se vidim u poprilično istoj poziciji kao i sad, samo da dosta više projekata i inicijativa koje radim. Iako vjerujem da imamo potencijala upravo isti nego mora gurati i stvarati. Tješi me činjenica da u tome nisam sam. Bosna i Hercegovina ima nevjerovatno puno mladih ljudi koji su spremni raditi na promjenama i poboljšanju situacije, sve što treba je samo još malo vremena.
Na pitanje gdje se vidim za 10 godina bih rekao i dalje u Bosni i Hercegovini, ali kako ja volim da kažem u Bosni 2.0. Kao osoba koja je par godina provela u Austriji i Evropi mogu odgovorno da tvrdim da ovdje ima velikog potencijala i mogućnosti te da je nepotrebno odlaziti vani radi bolje situacije. Ako želimo da vidimo promjene moramo aktivno na njima. I do over IQ!
Kako izgleda jedan Vaš radni dan?
Ja sam tip osobe koji vjeruje da u životu ne treba ništa forsirati, pogotovo ne u poslu. Ako taj dan nemam volje za radom onda ću ostati kući i gledati serije. Budem li radio na pola kapaciteta ću vjerovatno uraditi šlampavo i onda naredni dan moram korigovati greške. To se direktno veže za brigu o mentalnom zdravlju. Neće posao pobjeći nigdje ako se dan odmori.
Naravno nije uvijek situacija da je to moguće, nekad ima dana i sedmica koje su stresne i naporne te se mora baš natjerati za rad. Velik dio vremena delegiram na planiranje i organizaciju jer smatram da je priprema pola posla. Jako je važno znati obaveze i vremenske intervale svakog rada. To direktno smanjuje prostor za greške a sve i da nastanu se mogu korigovati. Svaki projekat mora imati jasan cilj prema kojem se radi.
