Neizbježna je istina da svjetsko stanovništvo eksponencijalno raste. Veći broj može dovesti samo do veće potražnje za resursima, hranom i stanovanjem. Do 2100. godine 7,6 milijardi ljudi koji trenutno žive na zemlji dostići će, prema UN-u, nevjerovatnih 11,2 milijarde.
Ovo povećanje može značiti samo da će potreba za smještajem postati hitan prioritet, kao i uvođenje inovacija i prelazak sa sistema kućanstava koji je prisutan danas. Uskoro će to biti globalno pitanje.
Veličina stanova smanjuje se zadnjih pola stoljeća, čime se postižu učinkovite i pristupačne tendencije, posebno u urbanijim gradovima. U stvari, to je također povezano s globalnim trendom pada stope plodnosti.
S druge strane, prosječni se životni vijek produžava, uglavnom u razvijenim zemljama, što starija kućanstva čini manje dostupnima, a potražnja za novim građevinama za prihvat brzorastućeg stanovništva veća. Bit će potrebno više od dvije milijarde novih domova do kraja 21. stoljeća, čime se postavlja pitanje dostupnosti materijala za tako masovnu potražnju.
Faktor koji se često zaboravlja je migracija ljudi, raseljenika i izbjeglica zbog prirodnih katastrofa, ratova, itd. To može samo poljuljati postojeću paradigmu i tražiti novu ponudu smještaja.
Nove strategije stanovanja počele su tražiti alternativna rješenja, posebno za brže građevinske postupke. Montažni sistemi i van gradilišna proizvodnja su cvjetajuće tržište koje je tokom godina naglo poraslo, ubrzavajući cijeli proces gradnje. Međutim, ova metoda je daleko od jednostavne i pouzdane. Ima mnoga ograničenja na logističkom nivou, kod obučenih pojedinaca, u postavljanju dodataka i u pripremnom razdoblju bilo na licu mjesta za temelje ili u tvornicama.
Što se tiče materijala, učinkovitost i održivost glavni su naslovi. Politike i pametne strategije trebale bi pomoći u regulisanju i upravljanju upotrebom građevinskih materijala kako bi se izbjegli budući problemi dostupnosti i cijena. U stvari, novi objekti koje se grade trebali bi osiguravati buduću ponovnu upotrebu.
