Koje tri karakteristike Vas najbolje opisuju?
Intuitivna, iskrena, uporna.
Šta znači u današnje vrijeme, u Bosni i Hercegovini, baviti se muzikom? Koliko je to ujedno i lijep i težak put?
Najljepši put je onaj o kojem kao dijete maštate, radite na njemu pa takav na koncu život i živite. To se meni desilo. Uvijek sam željela biti ovo što sam danas. Bilo je tu još par želja, ali nije bila nijedna dovoljno jaka kao ljubav prema muzici. Težak je put ukoliko se odlučite da to bude vaš svakodnevni fokus o kojem brinete. Trudite se da rastete svaki dan, iako živite u zemlji koja se moze mnogo više zauzeti za ljude koji doprinose kulturi drzave. U suprotnom krčite sami put, ali da… plodovi budu slađi.
Ono što mnogi možda ne znaju jeste da ste studentica komunikologije na Fakultetu političkih nauka u Mostaru, shodno tome zanima nas zašto ste odabrali upravo ovaj smjer i imate li planove u budućnosti baviti se ovom strukom profesionalno?
Ovih dana spremam diplomski, završila sam Komunikologiju na Univerzitetu Džemal Bijedić u Mostaru. Još kao dijete sam uređivala i vodila dječije emisije na radiju i televiziji. Negdje pored ljubavi prema muzici pisala bih sama neke vijesti i sjedila prekoputa kreveta. Kraj kreveta je uvijek bio veliki televizor, u mojoj glavi. Mislim da i sam izbor datira daleko u djetinjstvo. Po prirodi sam komunikativna, uživala sam tokom studija, naučila mnogo toga i razmišljam o nekoj TV kući koja bi pored muzičke karijere bila i moj drugi poziv.
Diplomatija mi je također interesantna, rad s ljudima mi je generalno blizak i volim po prirodi da znam šta se u svakom trenutku dešava. Nešto što je blisko meni kao osobi, a to je komunikacija. Izbor fakulteta je bila prava stvar, rekla bih.
Svrha umjetnosti, između ostalog, mogla bi ležati i u činjenici da ona pomaže u borbi sa životom. U Vašem slučaju, šta je ono što je umjetnost Vašem životu dodala, a šta oduzela?
Uvijek imam sliku jedne ogromne livade na kojoj se igram. Život prolazi, stvari se mijenjaju, ljudi dolaze i odlaze, a ja i dalje sjedim na istoj livadi i igram se. Ljubomorno to dijete u sebi cuvam.
Kroz stvaralaštvo sam mnoge životne stvari kanalisala na način da sam svoje odrastanje i život olakšala. Umjetnost mi nije ništa oduzela, pomogla mi je u raznim sferama života. Smatram da bi bez umjetnosti život bio mnogo tužan. Ona nas nadahnjuje, vodi ka iskonskom dobru i neiscrpna je, u svim granama. Umjetnost je onima koji se bave njom na ovaj ili onaj način vodilja i skrovište od svih manje lijepih stvari koje se dese kroz život.
Na čijim filmovima, muzici i literaturi ste odrasli?
Budući da sam rođena 1991. godine, ako govorimo o muzici, najveći utjecaj na mene imala je Alicia Keys. Uz nju sam i počela pjevati. Slušala sam tadašnji MTV i Vivu. Neizbježan je bio dance, pop, soul i hiphop, također. Domaća i strana muzika, ali danas slušam sve žanrove koji mi gode uhu. Nemam ograničenja, muzika je umjetnost, fluidna je i tako bi je trebali doživljavati.
Što se tiče filmova, nisam neko ko je mega fan istoga, hoću reći nisam nikada bila. Unazad par godina češće pogledam naučnu fantastiku. Taj sadržaj mi je uvijek interesantan. Sve što ima veze sa Svemirom, volim gledati. Literatura uz koju sam odrastala je tipična literatura za dijete tog uzrasta. Kako godine prolaze mnogo uživam u čitanju, pa mi se sada zna desiti da u isto vrijeme čitam dvije ili tri knjige istovremeno.
Kažu da je sreća stvar izbora i stava. Šta Vas čini istinski sretnom osobom i smatrate li se takvom?
Učim se da uživam u najmanjim stvarima tokom svakog dana. Nekada me kiša ucini sretnom, vjetar, odlazak u prirodu…
Ono što me istinski učini sretnom jeste kada na bilo koji način dragoj osobi pomognem. To čak moze biti i savjet. Definitivno je vaše samo ono što date, i neka to bude iskreno.
U tom leži velika i vaša sreća.
Koji biste savjet udijelili onima koji tek započinju svoju muzičku karijeru? Koji je bio najvrjedniji savjet koji ste vi dobili i od koga?
Savjet bi bio da slušaju sebe ali i nekoga kome mnogo vjeruju i ko ima dovoljno iskustva da ih usmjeri. Kroz moj život su se razni divni ljudi desili na polju muzike, ali najvise se mogu zahvaliti svom nastavniku Fahrudinu Rizvanoviću koji je uvijek vjerovao u mene i koji je sve ovo što jesam danas prepoznao u meni. Predstoji i dalje rad, i on ne smije nikada da prestane. Učimo svaki dan. Nema stajanja, nema odustajanja, borite se ako muziku istinski zivite.
Kako Ammara Mistrić vidi sebe za 10 godina?
Teško mi je ići deset godina unaprijed, voljela bih najprije da sam zdrava i da svaku zamisao ostvarim na način koji osjećam. Sve mimo srca neće zaživjeti.
