Kako je tekao Vaš razvojni put?
Moj razvojni put krenuo je sa medicinskom školom i radom na ortopedskoj klinici tokom rata, zatim nastavkom studija medicine u Sarajevu i Grazu, Austriji i potom studija nutricionizma u Irskoj i Engleskoj. Medicina je moj izbor u za mene svom najljepšem holističkom i integrativnom pristupu, koja stavlja pacijentov individualni put ozdravljenja kao osnovnu intervenciju.
S kojim se predrasudama i problemima najčešće susrećete kao nutricionistkinja?
Da je hrana koja sada jedemo ista kao i prije nekoliko decenija, da možemo jesti istu hranu koju smo konzumirali tokom djetinstva, da naša djeca mogu jesti istu hranu koju smo mi konzumirali dok smo odrastali, da ishrana nije tako bitna, da je organska hrana samo pomodarstvo, da suplementacija nije bitna, da možemo vježbom korigovati lošu ishranu, zatim da san nije bitan i da je stres precijenjen…
U jednom od svojih intervjua naveli ste kako uz prijedlog ishrane svojim pacijentima savjetujete i razgovor s psihologom, s tim u vezi, zanima nas, zbog čega je psihološka podrška važna u procesu promjene kulture življenja?
Mentalna higijena je osnova zdravlja. Kao što idemo zubaru, frizeru, ginekologu i slično na regularnoj osnovi, tako je jako bitno da “očistimo” mozak od akumuliranih emocija i stresa. Moderan život sa sobom nosi veliku količinu stresa za koji mi nismo “opremljeni”. Voljela bih da se kognitivna psihologija stavi kao obavezan predmet u školi, sa jednakim imperativom kao što je matematika ili jezik. Većina bolesti u tijelu imaju psihičku komponentu i ne adresirane emocije ostavljaju duboke “zareze” u našem fizičkom tijelu.
S obzirom na sveopću prisutnost i pristupačnost fast fooda, može li se zaključiti da se danas subvencionira i potiče nezdravi način života?
Fast food industrija nudi ono za čim prosječna čovjek žudi u hrani – šećeri, masnoće, procesirani karbohidrati i soli. Kada smo pod stresom to je upravo hrana za kojom naš mozak “žudi” i stvara se ovisnost, jer ova hrana daje kratkotrajni osjećaj zadovoljstva i sreće i svako put kada konzumiramo ovu hranu mi dobijamo svoj “fiks” i svaki sljedeći zahtjeva veću količinu iste hrane. Tako da prehrabena industrija sa procesiranom jeftinom hranom tačno dobro zna kako da stvori začarani krug ovisnosti.
Na šta treba obratiti pažnju pri kupovini hrane?
Hrana treba da većinski bude lokalna, sezonska i po mogućnosti organska. Životinjski produkti trebaju biti uzgajani, procesirani bez upotrebe hormona i antibiotika.
Može li si prosječni građanin priuštiti zdravu ishranu i kako?
Mislim da svako od nas može napraviti puno u domenu zdravih izbora. To zahtijeva upoznati se za izvorom hrane, izbaciti konzumnu hranu i fokusirati se na domaće i sezonsko.
Šta je to što lično Vi nikada ne biste pojeli, a dijelom je svakodnevnice u životima naših građana?
Meso, ribu, piletinu, puretinu, jaja iz konzumnog uzgoja, kao i prženu hranu na biljnim uljima.
Gdje Vas čitatelji(ce) IKRE Magazina mogu pronaći kako Vam se mogu obratiti?
Putem mog e-maila: amela@nutricionista.ba ili web stranice www.nutricionista.ba kao i društvenih mreža!
