Kako je tekao Vaš (profesionalni) razvojni put?
Prije tri godine sam završila prvi master studij i od tada zvanično počinje moja profesionalna umjetnička karijera. Tome su prethodile godine školovanja koje su podrazumijevale studiranje različitih oblasti, zatim prikupljanje znanja i iskustava putem takmičenja, seminara i koncertnih aktivnosti. Pored formalnog spomenula bih i neformalno obrazovanje koje sam sticala putem volontiranja u različitim omladinskim organizacijama.
Dobitnica ste dvije zlatne značke Univerziteta u Sarajevu, magistrica ste harmonike i bachelor politologije. Šta je to što je u Vašem slučaju povezalo ove dvije oblasti?
Još u školi su me privlačile društvene nauke i kada sam odlučila da upišem drugi fakultet znala sam da je fakultet političkih nauka dobra adresa za moja interesovanja. Politologiju sam izabrala nakon što sam izučila silabus i vidjela da je studij veoma zanimljiv i da se izučava ono što mene zanima. Vjerujem da je za razvoj jednog umjetnika neophodna dobra i široka naobrazba koja se ne zaustavlja samo na izučavanju umjetničke oblasti kojom se jedan umjetnik bavi.
Pored Podgorice i Sarajeva, usavršavali ste se i u Sloveniji i Italiji. Stoga nas zanima šta je to pozitivno u drugim zemljama, što priželjkujete da zavlada i kod nas?
Moram priznati da sam bila oduševljena sistemom podrške koji studenti imaju u Sloveniji. U pitanju su brojne beneficije i olakšice za studente što značajno olakšava studij u onom ekonomskom momentu. Smatram da je položaj studenata u Bosni i Hercegovini loš i divim se roditeljima koji uspijevaju iškolovati svoju djecu!
Šta znači u današnje vrijeme, u Bosni i Hercegovini i regiji, baviti se muzikom? Koliko je to ujedno i lijep i težak put?
Zadržaću se na Bosni i Hercegovini jer sam provela sedam godina tu i mogu reći iz prve ruke kako stvari funkcionišu. Obzirom na to da sistemske podrške praktično nema ili je ima u zanemarljivim procentima bavljenje muzikom, pogotovo umjetničkom je na nivou ličnog entuzijazma i ljubavi.
Poziv umjetnika je veoma zahtjevan (pogotovo u ovakvim uslovima) jer zahtijeva ogromna ulaganja u svakom pogledu, ali je istovremeno i najljepši poziv na svijetu. Kroz muziku možete pružiti i dobiti mnogo ljubavi i to je ono što ja najviše volim kod ovog poziva. Godinama sam se veoma povezala sa svojim instrumentom i svim onim što muzika daje te moja ljubav prema svemu tome uspješno nadjačava sve izazove sa kojima se susrećem na svom profesionalnom putu.
U jednom od Vaših ranijih intervjua ste izjavili kako su žene oduvijek svirale harmoniku, ali da su rijetko bile na sceni. Smatrate li da je danas zaista mnogo drugačije u odnosu na vremena iza nas?
Drugačije jeste. To pokazuju primjeri veoma uspješnih harmonikašica kako na koncertnim scenama tako i na katedrama za harmoniku širom svijeta. Procentualno i dalje ima više muškaraca na scenama, ali je jako dobra stvar što se stvari mijenjaju, te ovim tempom očekujem da će u budućnosti biti još bolje.
Možete li nam reći više o Vašem posljednjem projektu?
U pitanju je projekat „Muzička razglednica iz Crne Gore“ koji je podržan od strane Ministarstva kulture Crne Gore i Muzičkog centra Crne Gore. Sastoji se od digitalnog albuma i knjige tradicionalnih pjesama iz Crne Gore aranžiranih za solo harmoniku. Aranžmani donose tradicionalne melodije u novom ruhu.
Projekat je osmišljen tako da bude prikaz muzičke raznolikosti različitih dijelova Crne Gore na način da su na albumu i u knjizi uvrštene poznate i manje poznate pjesme od sjevera do juga Crne Gore. Ovaj projekat je inspirisan ljubavlju prema spajanju tradicionalnog i novog. Pri radu na knjizi i albumu težila sam prikazati ljepote tradicionalnih melodija naroda u Crnoj Gori na novi način putem zvuka harmonike. Muzička razglednica iz Crne Gore je podsjetnik na sve one lijepe pjesme koje iako su davno nastale i danas nas povezuju. One svjedoče tome da svi prolazimo kroz iste ili slične stvari i doživljavamo ljubav, radost, patnju i strepnju, ali i da „zubu“ vremena odolijevaju uglavnom one najljepše i najplemenitije stvari koje ostaju iza nas, kao što su ove tradicionalne pjesme.
Koji je (bio) Vaš najveći izazov u profesionalnom životu?
Bilo ih je zaista dosta kroz svih ovih sedamnaest godina. Ali svaki uspješno prevaziđen izazov jača i to zaista nije floskula. Moram priznati da je „plivanje“ u profesionalnim muzičkim vodama konstantan izazov. Zahtijeva ogromnu energiju, entuzijazam i veliki rad. Lično, u profesionalnom životu se vodim principom „kvalitet prije svega!“ i ovo se odnosi na sve: na projekte koje radim, koncerte i nastupe, kao i muziku koju pišem. Najveći izazov je imati hrabrosti biti svoj, stajati iza svog rada u potpunosti i ne pokleknuti pod konstantnim kritikama i izazovima.
Ko je Vaša najveća podrška?
Moram reći da bez podrške svoje porodice moja profesionalna karijera ne bi bila moguća. Prije svega, zbog toga što su me iškolovali, a potom su itekako podržali moje bavljenje muzikom nakon završetka prvog dijela školovanja. Tako da na prvom mjestu tu je moja porodica, a zatim i moji bliski prijatelji. Imam sreću da sam okružena dobrim ljudima zahvaljujući kojima je sve mnogo lakše i ljepše.
Koji su Vaši planovi za budućnost?
Shodno situaciji sa pandemijom nezahvalno je praviti dugoročne planove. Zbog toga, ono što planiram u nekom bližem periodu jeste raditi na izdavanju svoje knjige koja je sada tu jedino u digitalnom izdanju, a u skorijoj budućnosti planiram nastaviti doktorski studij.
